Euro kao simbol hrvatskog identiteta

Euro bi trebao postati službena hrvatska valuta 1. siječnja 2023. Zamjena kune eurom golem je posao koji predvode hrvatska Vlada i Hrvatska narodna banka. Iako smo se emocionalno vezali uz kunu kao plaćevno sredstvo, Hrvatima očito neće biti veći napor „prebacivanje“ na euro jer ionako većinu stvari koje kupujemo ili prodajemo redovito preračunavamo u europsku valutu, a ne treba zanemariti ni štednju u eurima. Važno je napomenuti da Hrvatska ne uvodi nekakav tuđi novac, već euro postaje i hrvatska valuta. Za razliku od novčanica eura, kovani novac eura i centi „nacionalno“ je obilježen. Svaka država koja ima ovlasti izdavati kovanice eura na njihovo naličje može utisnuti simbole svoje zemlje. Uostalom, kad plaćamo sitnim eurima, nerijetko nas „zapadne“ primjerice njemački orao, irska harfa, austrijski ili talijanski velikani, pa čak možda i „vatikanski“ euri ili centi s likom pape.

Šahovnica, karta Hrvatske, kuna, Nikola Tesla i glagoljica motivi su za hrvatske eure i cente izvor Press HNB

Kovanice eura tako će postati još jedan medij kojim možemo simbolično odašiljati poruke u svijet o tome tko smo i što smo kao nacija, odnosno što nam je važno i što nas simbolizira. Zbog te važnosti izbor motiva za „hrvatski euro“ ovo je ljeto izazvao golemu pozornost, a svemu je prethodila složena procedura. Najprije je formirana „Komisija za odabir prijedloga likovnog rješenja nacionalne strane Republike Hrvatske na optjecajnom kovanom novcu“. Članovi te komisije odabrali su po osam motiva, pa je napravljena skupna lista s ukupno četrdesetak prijedloga. Prema broju dobivenih glasova Komisije, na prvih dvadeset mjesta nalaze se: šahovnica, geografska karta Hrvatske, kuna, glagoljica, Dubrovnik, Tesla, pas dalmatinac, Vrančićev Homo volans, kralj Tomislav, šibenska katedrala, Vučedolska golubica, zagrebačka katedrala, spomenik Povijest Hrvata Ivana Meštrovića, Nikola Šubić Zrinski, vukovarski vodotoranj, falkuša, Sinjska alka, Dioklecijanova palača, lepoglavska ili paška čipka te leptir dalmatinski okaš. Među preostalim prijedlozima našli su se i Franjo Tuđman, crkva svetog Marka u Zagrebu, Andrija Mohorovičić, Marko Marulić, grb RH, slavuj, Baščanska ploča, Ivana Brlić-Mažuranić, „konjić“ iz nalazišta Biskupija kod Knina, Josip Juraj Strossmayer, Višeslavova krstionica, kravata, velebitska degenija. Komisija za odabir uputila je svoje finalne prijedloge Komisiji za novac HNB-a, a ona je pak odlučila da prvih pet motiva – šahovnicu, kartu Hrvatske, kunu, glagoljicu i Dubrovnik ocjenama od 1 do 5 ocijene i hrvatski građani u velikoj internetskoj anketi, te ujedno i sami predlože motive koji se nalaze unutar pet prvoodabranih, a za koje smatraju da bolje simboliziraju Hrvatsku. Nakon dvotjednoga glasanja u kojem je sudjelovalo više od 50 tisuća ljudi, ali i burne rasprave koja se vodila u medijima (primjerice Večernji list je inicirao prijedlog da se među odabranim rješenjima nađe i lik slavnoga hrvatskog izumitelja Nikole Tesle), premijer Andrej Plenković objavio je konačni izbor Komisije za novac. Tako će na kovanici od dva eura biti prikazana karta Hrvatske, na jednom euru motiv kune, na 50, 20 i 10 centi Nikola Tesla (kojega je pojedinačno predložilo 2.600 građana, što čini više od 20 posto svih prijedloga), a na jednom, dva i pet centi naći će se motiv glagoljice. Hrvatski kvadratići bit će u podlozi na svim kovanicama.

Poveznica Hrvatske
s Nikolom Teslom

Osnovni kriterij kojim su se vodili u Komisiji jesu prihvatljivost motiva najširem dijelu javnosti te njegova djelotvornost da bude nacionalni simbol, odnosno da postiže visok stupanj identifikacije u najširoj javnosti. Važna je i tehnička izvedivost motiva na malim dimenzijama kovanica, zbog čega su oni kompleksniji otpali. I emocionalni element prema tematici bio je važan, kako bi se olakšao prelazak s kune na euro. O uvažavanju volje građana svjedoči činjenica da je među motivima završio Nikola Tesla, koji nije bio prvotni uži izbor stručnjaka. To najbolje govori o percepciji Tesle među hrvatskim građanima, a i ranija su istraživanja pokazala njegovu popularnost kao hrvatskog velikana. Tesla na eurima, odnosno centima, važan je iskorak u perceptivnom povezivanju Tesle i njegove domovine Hrvatske na globalnoj razini, što smo dosad nažalost nedovoljno koristili, ali i lijep znak zahvalnosti geniju rođenu u Smiljanu 1856. Taj vizionar, koji se u svijet uputio s putovnicom Kraljevine Hrvatske, uvijek se vraćao svojoj domovini. Pamtimo kako je Zagrebu 1892. čak ponudio i elektrifikaciju (tada je u govoru pred gradskom skupštinom rekao: „Smatram svojom dužnošću da kao rođeni sin svoje zemlje pomognem gradu Zagrebu u svakom pogledu, savjetom i činom!“), a zahvaljujući njegovim nacrtima Šibenik je postao prvi grad na svijetu koji je imao električnu rasvjetu, samo dva dana nakon što je proradila prva hidroelektrana na izmjeničnu struju na Nijagarinim vodopadima. Ali stanovnici Buffala tom su se strujom okoristili tek nakon Šibenika. Tesla je nedvojbeno najprepoznatljiviji velikan u svijetu (uz svetog Jeronima) rođen u našoj zemlji i logičan je njegov izbor. Istina je da imamo i drugih sjajnih velikana koji su zadužili svijet, poput Ruđera Boškovića, koji je bio preteča Alberta Einsteina i čiji je lik krasio hrvatski dinar, ali nažalost – unatoč njegovim velikim zaslugama i činjenici da je bio najsvestraniji Hrvat svih vremena (globalno je bio relevantan barem u osam disciplina) – premalo smo ga popularizirali u svijetu.

Sjedinjene Države jako mudro koriste Teslin lik i djelo i ne zamaraju se mnogo činjenicom odakle je potekao. Srbija, s kojom ga veže podrijetlo (iako bi se i o tome moglo argumentirano raspravljati), a koju je posjetio samo jednom u životu na dan i pol, također ga vješto brendira i koristi. Jasno, njegov lik na kovanici eura tek je simbolični znak te zahvalnosti. Hrvatsko slavljenje i veličanje Tesle ne isključuje ono američko ili srbijansko. Nema ništa sporno da bude zajednički, kao što je bio i za života – svjetski. Hrvatska je pokrenula pri Vijeću Europe kulturnu rutu Tesla Network, koja bi trebala povezati sve zemlje u kojima je Tesla živio ili djelovao. Na koncu ovim izborom pokazujemo da kao nacija nismo uskogrudni, još manje zatvoreni u vlastite etničke okvire; dokazujemo da cijenimo duh i pamet svojih ljudi bez obzira koje nacije bili (a takvih je primjera puna naša povijest) jer promoviramo doista jednoga od najvećih umova u povijesti čovječanstva i čestita čovjeka. Tesla promiče Hrvatsku kao sijelo pameti, duha, širine, suživota, odnosno svih istinskih europskih vrijednosti. Svega onoga čega nažalost nedostaje u susjednoj nam Srbiji, koja bi najradije Hrvatskoj zabranila korištenje kozmopolita Nikole Tesle jer je on za beogradske vlasti „ekskluzivni Srbin“.

Euro bez kravate i Dubrovnika

U finalnom izboru motiva nedostaju mi kravata, Dubrovnik i poneki hrvatski velikan koji je zadužio Europu. Kravata je nedvojbeno jedan od najljepših europskih simbola, jer je u njezinu oživljavanju u svakodnevnom životu sudjelovao niz europskih nacija. Inovativni su Hrvati u 17. stoljeću možda i nesvjesno Europi i svijetu podarili modni detalj koji svakodnevno oko vrata stavlja više od 700 milijuna ljudi, nastojeći postići dojam elegancije, poslovnosti i uljuđenosti. Ali isto tako moramo priznati da je to bio svojevrsni joint venture europskog obilježja, odnosno projekt koji je zaintrigirao cijeli svijet. Kravata je postala mnogo više od simbola, iako ju je teško vizualno prikazati bez glave koja je nosi.

Dubrovnik je simbol slobode, mudrosti i napretka, diplomacije i umijeća čuvanja mira te bogate kulturne baštine. Očito su se građani vodili regionalizmom pa su glasali za svoje gradove, iako Dubrovnik nadilazi i nacionalne okvire. Kad bi Hrvatska imala službeno geslo, bili bi to stihovi Ivana Gundulića u himni slobodi: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do, / uzroče istini od naše sve slave, / uresu jedini od ove Dubrave, / sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi / ne mogu biti plata tvoj čistoj ljepoti.“ Dokaz je to koliko su Hrvati žudjeli za slobodom, svjesni njezine važnosti i ljepote. Dubrovnik je zahvaljujući mudroj diplomaciji ostao slobodan i neovisan teritorij, koji je nadahnjivao druge hrvatske krajeve. A skupo smo platili slobodu i u Domovinskom ratu. Nemamo Dubrovnik, ali imamo kartu Hrvatske, koja simbolizira sve hrvatske krajeve, na kojoj su ucrtane granice za koje smo se izborili u krvavom ratu. Oblik hrvatskog teritorija daje i logičan odgovor o teškoj hrvatskoj povijesti europskog predziđa i rezultatu naših povijesnih stradanja. No moramo se pomiriti s tim da je to najneobičniji oblik neke europske države i da bi također mogao postati jedan od naših zaštitnih znakova u svijetu. Taj zemljovid danas svjedoči i o povezivanju srednje Europe i Mediterana, odnosno Zapada i Istoka.

Kuna živi dalje!

Kuna koja se još pošteno nije ni iživjela na novčarskom tržištu nastavit će živjeti na kovanici od jednog eura, čime će na simboličan način postati još snažnija. Hrvatska nema životinje koja bi joj bila simbol, poput njemačkog orla, no kuna se nametnula kao životinjica koja nas predstavlja svijetu. Podsjetimo, u ranom srednjem vijeku krzno kune rabljeno je kao robno-novčana jedinica; zauzela je počasno mjesto na grbu Kraljevine Slavonije, koja je u određenom srednjovjekovnom razdoblju imala veći teritorijalni obuhvat od današnjeg pojma Slavonije; krasi i krunu službenog grba Republike Hrvatske; Hrvatska gospodarska komora od 1993. najuspješnijim korporacijama dodjeljuje Zlatnu kunu, a od 1994. je i konačno hrvatska valuta.

Glagoljica će možda Europi biti najzagonetniji motiv, ali ona svjedoči o bogatoj hrvatskoj kulturi, pismenosti i jeziku i može se pretvoriti u atrakciju, ako se mudro brendira. Uostalom krasi novouređenu dvoranu hrvatskoga predsjedanja EU, u kojoj sada zasjeda hrvatska Vlada, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. „Hrvati su kvadrati!“ – rekao bi dizajner Boris Ljubičić. Zato je postalo nezamislivo govoriti o simbolima hrvatskog identiteta bez hrvatskih kvadratića, odnosno šahovnice. U tom smislu dobra je odluka da oni budu prisutni na svim kovanicama, uz sve navedene motive. To je ipak naš najprepoznatljiviji motiv.

Da se Hrvatska, poput Austrije, odlučila za više velikana, bilo bi uistinu mnogo pretendenata. No čini se da ćemo to bogatstvo hrvatske kulturne i prirodne baštine, odnosno našeg identiteta, vezivati uz Hrvatsku na drukčiji način. Bilo motivima na euru, bilo drugim oblicima komunikacije sa svijetom, Hrvatska mora nastaviti svjedočiti kako ne baštini samo lijepu prirodu nego i pametne, kreativne i inovativne ljude.